EU agro info
25.01.2021., ponedjeljak
Cijene svinja
|
Informacija ide kako su po selima oko Siska, Petrinje i Gline krenuli nakupci i po strašno niskim cijenama otkupljuju stoku od seljaka. U biti od onih malih. Mnogi sada i „bud zašto” prodaju stoku da nemaju brige oko nje. Da li sada to nakupci koriste ili ne veliko je pitanje, ili su pak dobro došli. Međutim, cijene svinja su već dugo na jako niskoj razini. Sramotno niske cijene. I dok veliki proizvođači u pravim farmama vjerojatno imaju nekakve sigurnosti i otkupa, a možda i dijelom i cijene, ovi mali to nemaju. Međutim, izlaz je ipak većini tržišta velikih gradova i prodaja na malo. Traži se svašta. I da po niskoj cijeni još i obradiš i dovezeš na kućni prag. No, potrošači ipak radije kupuju tzv. austrijsku podzemnu ratnu rezervu kako nazivaju meso u trgovačkim lancima. Kažu da je to i jako staro meso. Jedan poljoprivrednik mi prije par dana kaže kako je davao svinje i po cijeni od sedam kuna za kilogram žive vage. Priča o zelenoj i plavoj Hrvatskoj ne funkcionira, a ako i ove godine bude kiksao turizam govoriti ćemo o smeđoj i crvenoj Hrvatskoj, a ne plavoj i zelenoj. Kako kažu priča jednostavna. Zatvoreni krug. Općine i gradovi s klaonicama i osiguran otkup, mesar odradi svoje, a hladnjače voze put more. Međutim, i hotele vjerojatno obilaze komercijalisti trgovačkih lanaca i uvoznika te „austrijske podzemne ratne rezerve” i naš seljak svinjogojac izvuće deblji kraj. Ne vidimo uopće kako seljak svinjogojac, ne ovaj s farmom, nego svinjama u dvorištu kada uzme papír i olovku uopće i možda dati svinje ispod 15 kuna. Nema tu računice. A i naši bi kupci morali znati da ne može koštati isto svinja iz seljačkog uzgoja kao i ona iz industrijske proizvodnje. Jedan naš stalni komentator, Stric Josip Mlinarić nedavno na fb rekao i da po šest kuna neće da kupi nitko. To je sada već stvarno zabrinjavajuće. Ljudi na području Banovine kivni su na Gavrilović, koji je nekada tradicionalno otkupljivao stoku s toga područja, a sada ni papak ne preuzme. Ističu kako je izvoze u Ukrajinu poznatu šunku Mandolinu a od svinja iz tko zna kakvih uvoza. Za shvatiti je i mesnu industriju. Ako želimo i da mesna industrija u svoje proizvode uzima od naših seljaka svinje mora ta ista država dati nekakav poticaj. Možda nešto slično kao što orbanova Mađarska daje 100 kuna za svaku zaklanu svinju u njihovoj klaonici. Možda ta mjera, a možda i neka druga. Ili jednostavno. Neka seljak proda po šest kuna, a onda neka institucija doda deset kuna seljaku za svaki kilogram žive vage koje prodaju našoj mesnoj industriji. I to se može nekim mjerama. Preko Udruga i slično. A cilj je opstanak sela i ruralnog prostora. Ako ima volje, uvijek se može naći način. Mnogi ističu blizinu velikih gradova i svoje stalne mušterije u njima. Ali ne možemo očekivati od svakog našeg djedice i njegove bakice koji imaju svinje da voze pakete svježeg mesa, ali i prerađevine u Zagreb, Osijek, Rijeku i Split. Ističu da ako prodaju po cijeni osam ili deset kuna za kilogram žive vage da po svinji od 150 kilograma zarade 200 kuna. Zašto ih svaki dan hraniti i timariti. I kao što kažu. Poticaji i ne trebaju ako se osigura otkup. Država ne može stalno zatvarati oči pod izgovorom da njihov posao nije otkup. Nije, ali je da osigura uvjete kako bi drugi otkupljivali i prerađivali. Izvjesni M.J. iz okolice Zagreba ističe da je zvao nekoliko mesara i da nije uspio dobiti više od osam kuna. Ovih dana najčešća cijena za krmače ipak je 11,00, za bravce 13,00, te za prasce 19,00 kuna za kilogram žive vage ali to je najčešće one koji imaju stalne kupce, odnosno mesare za koje i tove. Imam danas 10 krmača, i tovljenike. No, imao sam prije i 20 krmača ali sam smanjio taj broj, priča Dejan Miličević iz Bogdanovaca kod Vukovara, pokazujući nam svoje svinje koje proizvodi za jednog lokalnog mesara. Uglavnom se radi o kombinaciju pasmina Jorkšir i Pijetren. No, Miličević je i ratar te ima uvijek kvalitetnu svoju hranu za njih. Moramo priznati i da su nam sugrađani sve lošije platežne moći. Nemaju oni ni za domaće, ni za eko, ni za stare sorte. Imaju samo na karticu i za svinjetinu na akciji. Pa po onom starom. Dobro ispeči i skuhati, začiniti i bit će dobro. Možemo si tek misliti od kakve sirovine se tek proizvode razne salame, hrenovke, debrecinke, kobasice i slično što nudi naša mesna industrija. Na pakiranju piše istina. A to je da je proizvedeno u Hrvatskoj. Da, proizvedeno a to misli samljeveno, nasoljeno, začinjeno i prerađeno u Hrvatskoj. A tada ne piše da je od sirovine koja je iz Hrvatske. I cipele u Borovu su proizvedene u Hrvatskoj od materijala kupljenog u Kini. Tako je i s mesnom industrijom. Neki ljudi dobro kažu da možemo biti sretni da i toliko kupi mesna industrija od naših seljaka koliko i sada i po ovakvim sramotnim cijenama. I ima stara poslovica. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Mala proizvodnja i tražiti vlastita rješenja i sami naći što sigurnijeg kupca i kao Dejan Miličević, proizvoditi samo onoliko koliko sigurno možemo prodati. Jer neće skoro država riješiti otkup od malih proizvođača. I papír i olovku u ruku. Znati koliko smo i za koliko proizveli svoju hranu za hranidbu svinja, kao i kolika je cijena onoga što nemate. Primjerice kukuruz je trenutno 1,20 kuna za kilogram, a soja 4,20. Iako se može naći za kunu, kao i sojina sačma za četiri. I tu normalno zavisi od koga kupujete i koje količine. Ipak, kod ovih koji imaju čvrste ugovore i dogovore cijena se donekle drži. U jednom komentiranju na fb raspravi jedan uzgajivač iz Slavonije ističe da je ovih dana za svinje težine 230 kilograma dobio 13,00 kuna za kilogram. A za 25 svinja težine od 100 do 150 kilograma dobio je 12,00 kuna. A te cijene po mnogima su doista najniže kako bi svinjogojci na našem selu bili u onom malom plusu. No, još da je riječ o nekom dobu godine, a ne u vrijeme svinjokolje kada bi cijene ipak trebale biti nešto više, jer je i potražnja veća. Stvar je i u tome koliko je kome hitno za prodati. Cijene u Dalmaciji su ipak neka druga priča. Njihovi uzgajivači čak kupuju po tako niskim cijenama upravo na područjima sjevernog dijela zemlje i kod sebe tove do prodaje. Pa su do prije nekoliko tjedana u Dalmaciji za domaće svinje kupci u Dalmaciji plaćali i za 20 kuna. I što sada reći. U jednom dijelu zemlje, ipak onom središnjem ispod svih cijena, u Slavoniji na nekakvoj granici, ne granici isplativosti, nego propasti od 11, 12, ili 13 kuna, da bi na jugu se mogle prodati za 20,00 kuna. Takva priča, a kažu da ne proizvodimo dovoljno za svoje potrebe. Teško je seljaku i ostaviti svinje kod sebe u svinjcu. Krajem jeseni zaklali su i zamrzli za svoje potrebe. Kuda sad sa ostalim svinjama? Ne mogu se one hraniti unedogled. Osim što je skupo, nije ni moguće. Pa svinje veće od 200, 250 kilograma puno jedu ali i kidaju svinjce i opremu. Kakvo je riješenje. Leži ono ipak u Ministarstvu, državi, a do tada seljaci moraju ipak smanjiti proizvodnju i toviti samo za sigurne kupce jer će svi izvući gaće na štapu kako kažu našu ljudi. |
- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.05.2013., ponedjeljak
LAŽU I KAD NE ZINU
|
Nešto se u katoličkom hrvatskom narodu izgubilo. Riječ OPROSTITE već davno je iščezla iz našeg vokabulara, a posebice kod političara. Laž je postala normalan način ponašanja. Pogledajte samo ovu, naizgled benignu i blijedu objavu na stranicama Agencije za plaćanje u poljoprivredi Uslijed velikog broja zaprimljenih prijava na dosadašnje IPARD natječaje, čiji ukupni traženi iznos potpore premašuje trenutno raspoloživa sredstva, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nije u mogućnosti planirati daljnje natječaje dok se ne završi obrada svih do sada pristiglih prijava. Novi Plan raspisivanja natječaja bit će objavljen na web-stranicama APPRRR-a i Ministarstva poljoprivrede krajem kolovoza 2013. kada će se moći utvrditi koliko je nakon ugovaranja prihvatljivih prijava preostalo financijskih sredstava na postojećim IPARD alokacijama za eventualne daljnje natječaje. To je kao da vam kažu da ste dobili karcinom, a kada će vam dati iduću informaciju pročitati će te na internetu. Zašto se za ovakvu muljevinu naš ministar ne bi ispričao svim onim poljoprivrednicima koji su predale svoje zahtjeve a koji su trebali biti odobreni za nekoliko tjedana. Ljudi su za izrade elaborata i projekata potrošili ogromne novce, vrijeme i nadu. Briga naše državne činovnike za nadu i duše naših ljudi. To što je netko planirao s IPARD-om na koji su pozvani da se jave, što je uzeo možda i neku drugu opremu računajući da će od određenog dana imati novu sušaru, što je krenuo u sjetvu neke kulture a da će ju skidati novim kombajnom. No, nije važno. Na stranicama našeg poljoprivrednog ministarstva ističu nekakve vijesti da je nekakva vrsta lososa povučena s našeg tržišta. Jako važno i za našeg Jakovinu i za sve naše poljoprivrednike. No, u onoj vijesti je i mnogo laži. Zaprimljeno je tek 200-tinjak zahtjeva za IPARD a očekivali se više od 500. Prolongiran je taj rok iz jednostavnog razloga što novaca nema. Love na IPARD-u nema. A to nitko ne želi priznati. Dakle, nije da tih 500 zaposlenih službenika u toj Agenciji ne stigne obraditi zahtjeve nego nema para i sve su odbacili. I taj rok koji se spominje u kolovozu je laž. Taj rok će biti opet prolongiran. A vrlo vjerojatno je da neće ništa biti od svega toga ove godine. A onda novi problem. Nije donesen program raspolaganja poljoprivrednim novcima unutar Europske unije za razdoblje od 2014. do 2018. To znači da nas sigurno nema u proračunu za 2014.godinu jer je privremeni proračun za tu godinu već donesen a tu nas nema. Dakle, prvo što budemo imali je 2015. Još jednom se pokazalo da ni Ministar ni Ministarstvo ništa ne mare za stanje u poljoprivredi i ovo je još samo jedan dokaz da im svima i fali jedna crta poštenja. A to je. Izaći pred ljude i reći da novaca nema a ne lagati nas da armija službenika koju dobro plaćamo nije stigla pregledati 200-tinjak zahtjeva. Čak se ni uredi za odnose s javnošću nisu udostojili poslati barem jednu kurtoaznu vijest medijima i novinarima koji su akreditirani kod njih. A što je najgore, znali su da novca neće biti još barem mjesecima ranije. Autor: Damir Rukovanjski, dipl. ing. agr.  |
- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.02.2012., četvrtak
Kravlje mlijeko može i za dvije kune?
|
Nadnas = izmeđ međe Naslov = Lažu da krava ne može dati mlijeko za dvije Podnas = I zbrka se nastavlja. Sve karte su u igri, a asevi u rukavu. Zašto bi trebalo uopće imati muzne uređaje. Pa može svatko imati jednu kravu. Ručno pomusti. Ne treba ih liječiti. Ne treba ih kvalitetno hraniti. Ne treba joj čak ni štala. Dvije kune i par lipa. Pa zašto ne? Ne treba seljaku plaća. Raditi će on onako iz ljubavi prema životinjama Tko kaže da krava ne može dati mlijeko za dvije kune? Može. Zašto bi trebalo uopće imati muzne uređaje. Pa može svatko imati jednu kravu. Ručno pomusti. Ne treba ih liječiti. Ne treba ih kvalitetno hraniti. Ne treba joj čak ni štala. Zašto bi uopće mlijeko iz štala izlazilo higijenski ispravno i s 3,5 posto mliječne masti. Ono može imati manje masti. Može biti puno bakterija u mlijeku. Uostalom u mlijeko se može dodati i voda da ga bude više. Pa može biti čak i primjesa nekih mirisa. Recimo zašto ne bi mlijeko bilo iz štala gdje ćemo držati zajedno i svinju i kravu. Pa takvo mlijeko bi bilo opet za neko tržište. Krava može dati mlijeko od dvije kune. Zašto bi seljak i njegovi radnici imali plaću. Pa mogu oni raditi besplatno. Bez plaća rade i saborski zastupnici, a i direktori mljekara a i svi oni Zagrepčanci koji su se ismijavali kravarima trubeći im iz automobila na prosvjedima u našoj metropoli. Pa i oni ne uzimaju plaću u trgovinama, uredima i slično. Zašto bi žena proizvođača imala novaca za frizuru. Pa ona može nositi i maramu da joj se ne vide sjede kose, a možda ako joj slučajno od muke izbiju i fleke po licu, može nabaviti i feređu pa sakriti lice. Onako, da ne bi plašili druge građane Hrvatske dok se usudi hodati po gradu. Hodati će po gradu jer njima ne trebaju novci za gorivo i automobile. Jer mošte misliti sramote. Prosvjeduju, a imaju automobile, pa čak i jakne. Imaju i mobitele. Pa ne trebaju seljacima automobili. Ne moraju oni svoju djecu voziti u grad u školu, kod liječnika, na instrukcije i slično. A kamoli na balet, učenje stranog jezika. Vjerujem da bi se s našim seljacima rado mjenjali radnici u zagrebačkim gradskim tvrtkama. Rado bi se ustali u četiri sata ujutro, otišli do Bukovca gornjeg i Malinovca lijevog, ušli u štalu muzli, čistili i hranili, a nakon osam sati bi biciklom, ili pješice s kantom na glavi išli kući u Dubravu. Na glavi bi imale purgerice kantu. U njoj bi nosili mlijeka kući. Mlijeka. To bi bilo da ne bi slučajno desetog u mjesecu tražila plaću. Mlijeko bi joj bilo dovoljno. Imala bi pravo purgerica i na sat vremena pauze za sunčanje u ljetnim vremenima. Ne zato što bi imala rad da uživa sunce prigorskih brega. Jer godišnjeg odmora bi se ona odrekla. Pa da dobije neku boju. Ne bu ju krava pustila na godišnji. No, možda bi imao tko sreće i da ima krave koje će prestati musti u srpnju da ode mjesec dana do svoje vikendice na Krku. Unutrašnje slabosti su naše unutrašnje rezerve. Sad znamo da su Milanović i Jakovina doista one prave naše rezerve iz unutrašnjosti i u igru su jednako dobro ušli kao rezerve HDZ-ovcima. Udarci policije su jednako snažni, a jednako znaju obojica zaključiti da se radi o kvalitetno izvedenim političkim prosvjedima. Oni sada na svakom koraku vide oporbu. Ne samo da su dobre unutrašnje rezerve, nego znamo da ima još unutrašnjih rezervi. Jer Milanović u stvari i nije pravi premijer. On je samo jedan od četiri premijera. On je onaj mali. A kad se u igru uključi ostali premijeri. Tu su još i Linić kao premijer za sebe, pa Čačić kao premijer za sebe i druge, pa i Pusićka. Pa jao si ga seljacima tek kad oni krenu u napad. Onda ćemo vidjeti svoga vraga. A možda će biti prilike da vidimo i Pusićku u akciji. Onako da nam pokaže kako se ujutro u pet sati muzu krave, a Čačića kako lopatom struže po blatnom hodniku. Liniću bi kao starijem gospodinu dali da vozi traktorčić s miksericom. Slavko bi onda pamet u glavu, a glavu među noge. On bi ga i upalio. Upalio bi ga bez problema jer bi njegov traktor vozio na diesel gorivo od 12 kuna, a ne na onaj plavi eurodiesel. Pa taj ne pali na -20 stupnjeva. Mošte si misliti kolike bi im plaće trebale za taj posao. I zbrka se nastavlja. Sve karte su u igri, a asevi u rukavu. |
- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.11.2011., srijeda
Veićeve jabuke su stare ali nisu ostarile
|
Nadnas = REPORTAŽA: NASLOV = Veićeve jabuke su stare ali nisu ostarile Podnas = Stare sorte jabuka na imanju Mirka Veića ponovno kreću u osvajanje dvorišta i voćnjaka. Slobodno možemo reći da doživljavaju novi život i postaju nove sorte i novi okusi na našim stolovima. - Sve više ljudi želi ispraviti pogreške koje su učinjene u utrci za novim i boljim. Zauvijek su nestale mnoge stare i zdrave sorte voća, a zamijenile su ih nove, sumnjivih i po ljudsko zdravlje upitnih kvaliteta. Nastojanje da se pogreške barem djelomično isprave je sve prisutnije i za svaku pohvalu je da na našim drevnim slavonskim prostorima vidimo povratak već gotovo nestalih dragocjenosti. Nadamo se da će i voće ponovo krasiti slavonski krajobraz koji je plantažnim načinom uzgoja potpuno nestao, piše u svojoj knjizi Mirko Veić iz Mihaljevaca, sela nadomak Požege. Upravo ta knjiga o Starim sortama jabuka bila je ono što nas je nagnalo u Zlatnu dolinu na imanje Mirka Veića. U svojim voćnjacima on danas ima čak 200 sorti, od kojih su neke stare i po nekoliko stotina godina Mednas = Skupljanje po selima i dvorištima - Pokušavam originale sačuvati. Do sorti najčešće dolazim hodajući po selima i Papuku i Krndiji. Kad primjetim nešto zanimljivo popričam s ljudima koji su vlasnici i probam dobiti granu. Obično vidim drvo, a onda u proljeće uzimam uzorke i cijepim. Imate na tržištu danas svakakvih sadnica. Ali niste sigurni da li ste kupili ono što ste htjeli, priča Mirko pokazujući nam u dvorištu jabuku na kojoj je cijepljeno 50 sorti. Ističe i da je to stablo čuvar genetskog materijala, kalema. S tim je stablom sve na jednom mjestu. Uvijek imam mogućnost uzeti kalem one sorte koja mi se sviđa. Moja je želja da evidentiram sve stare sorte jabuka u Požeštini. Doduše, imam i 20-ak sorti iz sela Sekulinci i područja Voćina. Ja osobno najviše volim sortu “božićnicu" zbog njezine sočnosti i kvalitete. U vrijeme kad nije bilo slatkiša jabuka je puno značila. Za Veića su stare sorte jedno veliko bogatstvo koje se danas, na žalost, dovoljno ne cijeni. Mednas = Sačuvati Slavoniju i njezine jabuke - Dio stare Slavonije treba sačuvati i pokazati nekome i ostaviti u zalog, priča Veić. Sačuvali smo ih pod različitim imenima. Često jedna sorta kod nas, ima sasvim drugačiji naziv u Mađarskoj ili Njemačkoj, a već se i po imenu zna razlikovati i u raznim dijelovima Hrvatske. Sorte voća šetaju kroz povijest. I dogodi se da se stvaraju varijeteti istih sorata u raznim klimatima i krajevima. U SAD-u su nastale mnoge sorte zbog proizvodnje alkohola. Tako je nastao Jonagold. A primjerice Idared je NATO sorta koju je stvorila američka vojska jer se dugo i uspješno čuva. Kad je došlo do prohibicije u SAD-u, dakle zabrane točenja alkohola i proizvodnje, stradale su i mnoge kvalitetne sorte. Ali mnoge su stigle i u Europu, ističe naš domaćin koji nas je proveo i svojim rasadnikom. Kod nas su se jabuke zadržale jer su se koristile i za prehranu. Pekmezi, sirče, kolači, kompoti, rakije, sokovi. Sve je to jabuka u Hrvatskoj. Čuvale su se u žitu, sijenu, pod snijegom, u ambarima, ostavama, korpama, sjenovitim mjestima, ali i na stablu. Ima sorti koje i do proljeća stoje na stablu, ili padnu i tek kad su u snijegu prikupljaju se. U Slavoniji je nekih 600-tinjak sorti i varijanti. Vi danas po šikarama možete naći vrlo kvalitetnih jabuka. Greny Smith je pronađen u Novom Zelandu na smetlištu. A kasnije je križanje i znanost učinilo svoje. - Danas imam oko 250 sorata i varijeteta jabuka, krušaka, dudova, trešanja, bresaka i oraha. Sve su i za prodaju. Oni koji imaju eko imanja oni žele sve. Ne žele ni jednu prskanu jabuka. Sretan sam kad me ljudi sretnu i kažu kako je ona moja jabuka odlična. Sladori, arome, boje, oblici to je ono što vlada Veićevim slobodnim vremenom, duhom i životom. Mednas = Čuvaju se i pod snijegom Neke sorte kada padnu sa stabla mogu još dva mjeseca stajati na podu. Većina se njih bez problema čuva a da nikakve hladnjače ne koriste. Čuva se na starinske načine. Beru se ovisno o sorti, od ljeta do Božića. Baš sorta Božićnica bere se oko Božića. Mnoge sorte nisu registrirane ni zaštićene. Kako bi i drugima približio stare sorte jabuka izdao je i knjigu o povijesti jabuka i voćarstva u požeškom kraju s cjelovitim popisom svih očuvanih starih sorti koje je uspio prikupiti. Upravo nas je i ta knjiga insipirirala da napravimo ovu reportažu. "U Požeštini nas ima dosta entuzijasta koji skupljamo stare sorte. Možda oni nemaju toliki broj prikupljenih starih sorti kao ja, no ja imam sreću što radim na terenu pa sam uvijek u kontaktu s ljudima na selu. Bez obzira na sve, rado svi razmjenjujemo informacije i kaleme", kaže Veić. - Pojedine su stare sorte vrlo otporne i izdržljive. One bez ikakvih hladnjača i posebnih uvjeta uskladištenja zadržavaju svježinu i po nekoliko mjeseci, gotovo od uroda do drugog uroda. Ima i onih koje ubrzo počinju truliti ili se sušiti. Zanima me jednostavno kako se te pojedine sorte jabuka koje nisu tretirane nikakvim sredstvima mogu dugo očuvati, kaže Mirko Veić, inače rođen u Ruševu, selu u općini Čaglin, na drugom kraju Požeštine. Kraj u kojem je proveo djetinjstvo se može pohvaliti tradicijom voćarstva. I od najranije mladosti zaljubljen je u oplemenjivanje i sadnju voća. Tijekom 40 godina bavljenja i proučavanja starih vrsta uspio je evidentirati i sačuvati od nestanka oko 200 vrsta jabuka, 50 vrsta krušaka, vinogradarske breskve i mnoge vrlo dobre vrste trešanja. U toj knjizi Veić opisuje 80-tak starih sorata i bilježi ih slikom. Mednas = Štajerski Pogačar i Božičnica. Sorta Božićnica ili drugog naziva Štajerski Pogačar jedna je od veićevih najdražih sorti. Jedna je od kvalitetnijih vrsta zimske jabuke. Krupna, plosnata jabuka krasila je nekada božićne stolove i drvca. Ima čvrstov kiselkasto meso, malo oporo. Dozrijeva krajem listopada a jestiva je tek oko Božića. Zanimljivo je kada padne sa stabla na udarenom mjestu jabuka ne trune. Jako je zanimljiva i sorta Peršićeva. Kod nas je vrlo rijetka sorta jabuke. Jesenska je vrsta koju možemo koristie i već sa stabla. Srednje krupnoće i crvene je bolje. No, ako jako dobro rodi, iduće godine uopće neće biti roda. Mednas = Funtača, Kanatka... Funtača primjerice može dostići i težinu ploda od jednog kilograma. Kanatka je znana po tome što dugo ostaje svježa, a moramo istaći i sortu Crvena srčika koja je otporna na hladnoću i dugo stajati uskladištena. U toplom prostoru se ne smije čuvati ni Prutljika. Nekada jako popularna na župnim imanjima. Veić je spasio Paradiju, jabuku koja je bila gotovo nestala. Mala i neugledna odlična je okusa. Damasonski kosmač ili Ledrovka rodi obilno i u grozdovima. Ljubeničarka je zanimljiva što je crvene boje i iznutra, odnosno meso je crvene boje. Do svibnja čak može ostati spremljena i mala jabuka Bobovec. Malinovača, Slavonska srčika, Ljubeničarka, Sovsko jezero, Šaruljika, Šareni Kardinal, Kraljevčica, Rajska ljepota, Grafnštajn, Jagodnjača su neka od imena koja nas podsjećaju na miris jabuka s ormara. Mnogo je zanimljivih karakteristika. Primjerice kada se ubere Vlajna nije baš ukusna, ali kad odstoji doslovce je čarobna. Sniježnica jako mnogo rodi. Kao ni jedna druga sorta, ali je zanimljiva da pod snijegom može dočekati i proljeće pa tek onda se konzumirati. Tvrdokorka je također već zaboravljena stara slavonska sorta. U Gorskom kotaru i Sloveniji od starih sorti dosta je rasprostranjena Voščenka. U grozdovima rodi i sorta Dugata. U južnoj Mađarskoj je dosta popularna Biroška, a nalazimo ju i kod Mirka Veića. Njemački boskop ili Austrougarska monarhija sorta je raširena po zapadnoj Europi. U Bosni i Južnoj Slavoniji često se uzgaja Banovka. U Njemačkoj je bila popularna jako i sorta Irmgard, a iz Ukrajine je stigla sorta Šarlamovski, dok je Astrahan stigla iz Rusije, a iz Francuske Herbertova Reneta. Autor: tekst i snimci: Damir RUKOVANJSKI |
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prevencija Mastitisa
|
Nadnas = KILCOVA NANO TEHNOLOGIJA IMA RJEŠENJE I ZA STALNU OPASNOST KOD MLIJEČNIH KRAVA Naslov = Prevencija Mastitisa PODNAS = Aktivna dnevna higijena vimena, koristi poslije mužnje s visokom koncentracijom Lanolina i Glicerina. Preporučuje se korištenje Gold Glycodipa na robotiziranim farmama zbog visoke kvalitete samog proizvoda Kilco international je jedna od vodećih tvrtki u svijetu koja koja proizvodi i implementira široku paletu proizvoda za higijenu i zaštitu vimena koji zadovoljavaju striktne uvijete kvalitete, te su svi proizvodi prošli ispitivanja i posjeduju dozvole za uporabu od Veterinary Medicines Directorate EU. Prilikom korištenja Kilco proizvodi ne zahtijevaju period karence prije klanja ili uzimanja mlijeka za ljudsku prehranu. Kilco je prva tvrtka u svijetu koja je implementirala revolucionarnu nanotehnologiju za korištenje kod prevencije mastitisa. MEDNAS = Što je Nanotehnologija; Nanotehnologija je mogućnost upravljanja materijalima u njihovoj nanoveličini radi stvaranja struktura koja imaju nova svojstva, zbog svoje veličine oblika i sastava – ti su oblici manji od 100 nanometara (nanometar je milijunti dio metra), što je gotovo 100.000 puta manje od presjeka ljudske vlasi i 100 puta manje od veličina koje se danas komercijalno koriste u proizvodnji ili su nam poznate. Organizacijom atoma u strukture različitih veličina, nano veličina – moguće je upravljati različitim svojstvima tj. strukturalnim, električnim, optičkim i fizičkim. U nano veličini svojstva mogu biti bitno različita od svojstava istog materijala, u njegovoj uobičajenoj veličini. Kada se ta tehnologija koristi u stvaranju konačnog proizvoda sredstva u našem slučaju sredstava za prevenciju mastitisa, dobivaju se prednosti jedinstvenih svojstava Nano Strukture. Mednas = Nano Foam – Prije Mužnje Aktivna dnevna higijena vimena, koristiti prije mužnje s visokom koncentracijom Glicerina, Lanolina & Ulja peperminta. Primjena: ručno, uranjanje sisa u posudu s otopinom bez razrjeđivanja. Posudu uvijek držati minimalno dvije trećine ispunjenu s otopinom. Koristi se neposredno prije mužnje, uroniti svaku sisu u otopinu i osigurati da cijela površina sise dođe u dodir s Nano Foam. Korištenjem prije mužnje obrisati vime s papirnom maramicom (koristiti maramicu po kravi). 1.Upotreba direktno iz kanistra, pripremljen za upotrebu. 2.Koristi se prije mužnje. 3.Koristi NANOTEHNOLOGIJU koja poboljšava učinkovitost, te 100% štiti od štetnih UV zraka. 4.Sadržava kloroheksidin za pojačanu aktivnost. 5.Sadrži visoku koncentraciju Glicerina, Lanolina & Ulja peperminta. Nano pjena ima 24 satnu djelotvornost na sisama, te je isto svojstvo potvrđeno neovisnim labaratoriskim isptivanjima (Neovisno laboratorijsko ispitivanje EN1656) Na slijedeće uzročnike mastitisa; E.hireae, P.vulgaris, Ps.aeruginosa, S.aureus. Mednas = Gold Glycodip – Poslije Mužnje Aktivna dnevna higijena vimena, koristi poslije mužnje s visokom koncentracijom Lanolina i Glicerina. Preporučuje se korištenje Gold Glycodipa na robotiziranim farmama zbog visoke kvalitete samog proizvoda. Primjena: ručno, uranjanje sisa u posudu s otopinom bez razrjeđivanja. Posudu uvijek držati minimalno dvije trećine ispunjenu s otopinom. Koristi se neposredno iza mužnje, uroniti svaku sisu u otopinu i osigurati da cijela površina sise dođe u dodir s Gold Glycodip-om. Dopuniti posudu po potrebi. Poslije svakog novog ciklusa mužnje oprati posudu. Strojno/Robotizirano, pripremiti otopinu od 25 ml Gold Glycodipa na 2,5 litara čiste vode za piće. Koristite jednokratnu maramicu za svaku kravu (jedna po kravi). 1.Upotreba direktno iz kanistra, pripremljen za upotrebu. 2.Koristi se poslije mužnje. 3.Sadrži visoku koncentraciju Glicerina i Lanolina. 4.Aktivna cjelodnevna zaštita. Mednas = IODOFILM – Poslije Mužnje Aktivno dnevno sredstvo, koje formira filmsku zaštitu na sisi. Koristiti se poslije mužnje s visokom koncentracijom Glicerina & Aloe Vere za sjajno stanje sisa. Primjena: ručno, uranjanje sisa u posudu s otopinom bez razrjeđivanja. Posudu uvijek držati minimalno dvije trećine ispunjenu s otopinom. Koristi se neposredno iza mužnje, uroniti svaku sisu u otopinu i osigurati da cijela površina sise dođe u dodir s IODOFILMOM. Dopuniti posudu po potrebi. Poslije svakog novog ciklusa mužnje oprati posudu. 1.Upotreba direktno iz kanistera, pripremljen za upotrebu. 2.Koristi se poslije mužnje. 3.Sadrži IODOPHOR (polyvinylpyrrolidone) - polimer. 4.Stvara zaštitni film na sisis, te omogučava sisama da dišu. 5.Lako se nanosi, bez kapanja 6.Sadrži visoku koncentraciju Glicerina & Aloe Vere. |
- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kilko je novi adut za higijenu u hrvatskim štalama
|
Nadnas = NA NAŠE TRŽIŠTE STIGLA JE EUROPA CHEMICA GRUPA I KILC INTERNATIONAL LTD SA SVOJOM NANOTEHNOLOGIJOM Naslov = Kilko je novi adut za higijenu u hrvatskim štalama PODNAS = Moderni i visokotehnološki pogoni u Lockerbieu & Belfastu omogučili su nam proizvodnju cjele palete DEFRA odobrenih dezinficiansa koju je podržala Europska Biocidna Proizvodna Direktiva (BPD) Europa Chemica Grupa generalni je uvoznik i distributer tvrtke Kilc (international) Ltd za područje Republike Hrvatske. Europa Chemica Grupa d.o.o je tvrtka na području distribucije kemijskih proizvoda sa primjenom u higijeni i dezinfekciji Veterinarsk ustanova, Stočarstvu, Prehrambenoj i Mesnoj industriji, te mnogih drugih. Europa Chemica Grupa djeluje kao skup iskusnih i dokazanih stručnjaka, kako u promociji i prodaji proizvoda svjetske produkcije Higijene i dezinfekcije, tako i neposrednoj primjeni ovih proizvoda u konkretnoj implementaciji, vodeći računa o adekvatnoj i pravovremenoj zaštiti, ekonomski prihvatljivim kombinacijama proizvoda i odnosu prema okolišu i eventualnim posljedicama koje nekontrolirana i nestručna primjena ovih sredstava može prouzročiti. Prateći najnovije trendove, vodeće svjetske tehnologije, a pritom ulagati u stručnost i osposobljenost vlastitih kadrova koji jamče brzu, kvalitetnu, pravovremenu i stručnu uslugu i proizvod, osnovna je vizija i misao vodilja tvrtke. Prodavati kvalitetan i ekonomski prihvatljiv proizvod našim kupcima na hrvatskom tržištu i tržištima susjednih zemalja. Naša načela poslovanja su se već u kratkom vremenu potvrdila kod kupaca, tako da Europa Chemica Grupa već danas postaje značajan subjekt u distribuciji kemiskih proizvoda s tendencijom uspješnog daljnjeg razvoja i napredovanja, ističe Vjekoslav Perković, direktor hrvatskog zastupnika. medNaslov = Prvi i najjači u Britaniji Kilco International je osnovan 1953 godine od strane Gerald McGladery (djede današnjeg vlasnika), današnji vlasnik Gerry McGladery već treću generaciju uspješno vodi obiteljsku tvrtku. Sjedište i tvornica tvrtke nalaze se u Lockerbie, Škotska, UK te s dodatnim proizvodnim pogonom u Sjevernoj Irskoj (Belfast). Milijuni funti uloženi su u proizvodne pogone, sa ciljem dostignuća dobre proizvođačke prakse (GMP). Moderni i visokotehnološki pogoni u Lockerbieu & Belfastu omogučili su nam proizvodnju cjele palete DEFRA odobrenih dezinficiansa koju je podržala Europska Biocidna Proizvodna Direktiva (BPD). Svi naši proizvodi su visoko inovativni i sofisticirani, te rađeni po najvišim svjetskim standardima; Clean Room Class L (standard potreban za proizvodnju farmaceutskih proizvoda), GMP i ISO9001, Vodeći su proizvođač u segmentima; Dezinfekcije ( biosecurity), Industriske higijene ( food hygiene), Mliječne higijene (dairy hygiene) i Zdravlja životinja ( animal health). Kilco je tvrtka koja može ponuditi široki asortiman proizvoda njihovim distributerima, i upravo radi toga je No. 1 po prodaji svojih robnih marki u Velikoj Britaniji i Irskoj. Tvrtaka posluje u više od 50 zemalja širom svijeta s tendencijom daljnjeg razvoja i širenja. |
- 22:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.10.2011., nedjelja
Stočarska izložba u Gudovcu
|
Nadnas = IAKO NIJE POPULARNO HVALITI HRVATSKI STOČARI IMAJU SE ČIME POHVALITI VIDLJIVO JE BILO NA JESENSKOM SAJMU U BJELOVARU Naslov = Kravice iz naše štalice PODNAS = Djeca iz 5 hrvatskih županija u pratnji roditelja i ovaj puta su prikazala bogatstvo i raznolikost pasmina teladi i specifičnosti svoga kraja. Na predstavljanju i predvođenju izvornih pasmina goveda prikazano je 14 grla hrvatskih izvornih pasmina i to buše, slavonsko srijemskog podolca i istarskog goveda. U svinjogojskim dijelu stočarske izložbe na sajmu je prikazano 46 grla pasmina njemački i švedski landras, pietren, durok te autohtone pasmine crna slavonska i turopoljska U Gudovcu je u sklopu 19. jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma održana najveća državna stočarska izložba „Gudovac 2011.“ Stočarski dio sajma organizirala je Hrvatska poljoprivredna agencija u suradnji sa središnjim uzgajivačkim savezima. 160 uzgajivača iz 19 hrvatskih županija predstavilo je 483 najvrednija grla iz domaćeg uzgoja u 33 različite pasmine goveda, ovaca, koza, svinja, peradi i pčela. Svečanom otvorenju nazočili su i najuspješniji stočari u 2010. godini koji su proizveli najviše kilograma kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka, te najveći broj utovljene junadi i svinja. Državni tajnik Stjepan Mikolčić uručio je priznanja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja najvećem proizvođaču kravljeg mlijeka u kategoriji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva gospodinu Goranu Tokiću iz Osječko – baranjske županije i predsjedniku uprave Belje d.d. iz Darde Goranu Pajniću u kategoriji trgovačkih društava, koji je ujedno primio i priznanje za najveći broj utovljene junadi i svinja u kategoriji trgovačkih društava. Najveći proizvođač ovčjeg mlijeka u 2010. godini bio je Anto Pranješ iz Bjelovarsko bilogorske županije, a u kategoriji trgovačkih društava najviše ovčjeg mlijeka tijekom prošle godine proizvela je Paška sirana d.d., nagradu je preuzeo predsjednik uprave Ante Oštarić. Za najvećeg proizvođača kozjeg mlijeka nagradu je primio Dalibor Jambrošić iz Međimurske županije, a najviše utovljene junadi proizveo je Toni Raič iz Bjelovarsko – bilogorske županije, te utovljenih svinja Željko Kurkutović iz Brodsko – posavske županije. Održan je okrugli stol o budućnosti uzgojnih programa u govedarstvu na kojemu je dr. sc. Zdenko Ivkić održao prezentaciju o problematici današnje provedbe uzgojnih programa, kao i prijedlozima za njegovo poboljšanje. Mr. sc. Marija Špehar je u prezentaciji o genomskoj selekciji govorila o prednostima genomske selekcije i njezinom značenju, dajući pregled razvijenih zemalja koje primjenjuju genomsku selekciju, te mogućnosti uključenja Hrvatske u navedene procese. Istoga dana načelnica Odjela za tržište i marketing poljoprivrednih proizvoda u HPA mr. sc. Dubravka Živoder predstavila je novi projekt HPA i Udruge za uzgoj i tov junadi Baby beef, sustav Internet ponude teladi za prodaju. Putem Internet aplikacije uzgajivači stoke imaju priliku staviti u ponudu telad za prodaju, što će uvelike olakšati proces prodaje teladi u Hrvatskoj. Na kupu mladih uzgajivača održanom na vanjskom prostoru za predvođenje uz veliki broj prisutnih posjetitelja predstavilo se 35 mladih uzgajivača, koji su u dobi od 3 do 14 godina pokazali umijeće predvođenja teladi obučeni u tradicionalne narodne nošnje kraja iz kojega dolaze. Djeca iz 5 hrvatskih županija u pratnji roditelja i ovaj puta su prikazala bogatstvo i raznolikost pasmina teladi i specifičnosti svoga kraja. Na predstavljanju i predvođenju izvornih pasmina goveda prikazano je 14 grla hrvatskih izvornih pasmina i to buše, slavonsko srijemskog podolca i istarskog goveda. U svinjogojskim dijelu stočarske izložbe na sajmu je prikazano 46 grla pasmina njemački i švedski landras, pietren, durok te autohtone pasmine crna slavonska i turopoljska. Pomoćnica ravnatelja HPA dr. sc. Maja Dražić uručila je diplome HPA uzgajivačima najboljih grla svinja, za šampionsko grlo je proglašen nerastić pasmine njemački landras uzgajivača Valentina Rumeka iz Hlebina. U kategoriji nerastova terminalnih pasmina za najbolje grlo je proglašen nerast Ivana Basreka iz Vrbovca. Uzgajivač Mladen Forjan iz Štefanca vlasnik je najboljeg nerasta pasmine njemački i švedski landras, a najbolja nazimica njemačkog landrasa je grlo uzgajivača Valentina Rumeka iz Hlebina. U ovčarsko – kozarskom dijelu izložbe šampionskim grlom u kategoriji hrvatske izvorne pasmine proglašen je ovan uzgajivača Antuna Sekulića iz Brodsko – posavske županije, u kategoriji inozemne pasmine iz hrvatskog uzgoja za šampionsko grlo proglašen je ovan uzgajivača Mate Adžijevića iz Požeško – slavonske županije. Šampionsko zvono za najboljeg jarca osvojio je uzgajivač Mladen Štefanek iz Varaždinske županije. Posljednjeg dana sajma, u nedjelju, održan je okrugli stol u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Središnjeg saveza uzgajivača svinja Hrvatske o proizvodnji i pripremi hrane za svinje na OPG-u prema EU legislativi. Na predavanju koje je održala Jasna Matičić, dr.vet.med., zaključeno je da će se izmijeniti i dopuniti Pravilnik o registraciji i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje i pojednostavljenje postupaka registracije ili odobravanja objekata za proizvodnju stočne hrane. Priznanja u peradarskom dijelu izložbe uzgajivačima za prvo mjesto u tipu brončanog zagorskog purana pripalo je uzgajivaču Borisu Vrhovskom. Za najboljeg zagorskog purana crnog tipa priznanje je primila uzgajivačica Barica Husnjak. Najbolji sivi tip zagorskog purana je uzgajivača Ivana Smoljanca, a najboljeg svijetlog tipa zagorskog prikazao je uzgajivač Eko purica d.o.o. Na održanoj aukcijskoj prodaju rasplodnih junica predvedeno je 28 rasplodnih junica od kojih je bilo 5 grla holstein pasmine i 23 grla simentalske pasmine. Prosječna vrijednost junica bila je 11.500,00 kn, a kretala se je od 10.100,00 do 13.400,00 kn. Prodano je ukupno 13 junica po prosječnoj cijeni od 11.800,00 kn, a raspon cijena bio je od 10.100,00 kn do 13.600,00kn. Za aukcijsku prodaju prijavilo se ukupno5 kupaca od kojih su 3 koristili kredit Bjelovarsko bilogorske županije, a dva su koristila vlastita sredstava za kupnju. I ove godine su županija Bjelovarsko – bilogorska i grad Bjelovar subvencionirali kupnju junica za kupce s toga područja s 1.500,00 kn po svakoj kupljenoj junici. Za kraj ovogodišnje državne stočarske izložbe proglašena su najbolja grla simentalske i holestein pasmine. Šampionsko zvono za najbolje grlo simentalske pasmine pripalo je kravi Almi uzgajivača Ivana Imbrišića iz Kozarevca kraj Đurđevca, a šampionka holstein pasmine dolazi s farme Popovac Belje d.d. Antrfile: NAGRAđENA GRLA SIMENTALSKE PASMINE Ukupno je ocijenjena 51 krava simentalske pasmine KOLEKCIJA STEONIH JUNICA 1. LURA HR 5101835502, Osj.18.2.202.,Bik: HUPSOL HB 7894 – Igor Mihaljević, Hercegovac 2. GOLUBICA HR 2101890212, Osj.3.4.2011., Bik:IMPOSIUM HB 7837 – Ivan Imbrišić, Kozarevac 3. LARIJA HR 4101883003, Osj.20.3.2011., Bik:VANSTEIN HB 7743 – Damir Horvatić, Haganj KOLEKCIJA MLADE KRAVE 1. ULLI DE 0943364737, Zad.tel.:4.3.2011.- Ivan Špišić, Pisarovina 2. MILOVA HR 2101632560, Zad.tel.:15.11.2010., Osj.27.2.2011-Wal HB 7726 – Drago Kovažik, Štefanje 3. ROSI HR 2101745028, Zad.tel.: 5.7.2011. – Jovo Habuzin, Sv. I. Žabno KOLEKCIJA OSTALE KRAVE 1. SANELA HR 8101223559, Ml.max II 6943-4,11-286-3,33-231 - Zlatko Pražetina, Daskatica 61 2. ROZA HR 5101560903, Ml.max I 5872-3, 74-219-3, 36-197 – Tomislav Bukal, Haganj 3. CANA HR 2101551496, Ml.max I 6443-4, 31-278-3, 69-238 – Zlatko Pražetina, Daskatica KOLEKCIJA BIKOVSKE MAJKE 1. NINA HR 4101011512 Ml.max II 8197-3, 82-313-3, 76-308 – Jovanka Rajakovac, Predavac 2. OLITA HR 7101323814, Ml.max.II 100132-3, 98-399-3, 61-362 – Božidar Domitran, Zlatar 3. CILA HR 4101529514, Ml.max I 6625-4, 69-311-3, 54-234 – Marijan Črnja, Predavac ŠAMPIONSKO GRLO SIMENTALSKE PASMINE: ALMA DE 0941950086, Ml.max. I 6274-3, 94-247-3, 57-224 – Ivan Imbrišić, Kozarevac NAGRAđENA GRLA HOLSTEIN PASMINE Ukupno je ocijenjena 36 krava holstein pasmine KOLEKCIJA STEONIH JUNICA 1. HR 0101703958, Osjemenjena 3.3.2011.,Bik: SASCHA HB 689 – Farma Popovac Belje d.d. 2. HR 7101646380, Osjemenjena 12.3.2011.,Bik: ORAKEL HB 703 – Farma Popovac Belje d.d. 3. HR 5101780677, Osjemenjena 25.5.2011., Bik: OLYMPIC HB 560 – Farma Salaš d.o.o., Marijanci KOLEKCIJA MLADIH KRAVA 1. HR 2101664721, Zadnje tel. 2.4.2011. – Farma Salaš d.o.o., Marijanci 2. HR 9101 695582, Zadnje tel.13.2.2011. – Farma Popovac Belje d.d. 3. HR 9101646342, Zadnje tel. 24.6.2011. – Farma Čeminac Belje d.d. KOLEKCIJA OSTALIH KRAVA 1. 725 HR 3101362345, Ml. max.I 7847-3, 55-279-3, 23-254 – Farma Salaš d.o.o., Marijanci 2. KREŠIMIRA HR 7101483264, Ml.max.I 7170-4,03-289-3,31-237 – Farma Popovac Belje d.d. 3. VITOMIRA SE 0567900233, Ml.max.I 10684-3,83-409-3, 26-348 – Farma Topolik Belje d.d. ŠAMPIONSKO GRLO HOLSTEIN PASMINE: HR 7101482946 Ml.max.I 7655-4, 21-322-3, 13-240 – Farma Popovac Belje d.d. Antrfile Naslov = Nagrađeni svinjogojci ŠAMPIONSKO GRLO-nerastić pasmine njemački landras Uzgajatelj: VALENTIN RUMEK, BANA J. JELAČIĆA 93a, 48323 HLEBINE Redoslijed nagranenih grla, nerastovi terminalnih pasmina; 1. MJESTO PIETREN: Uzgajatelj: IVAN BASREK, GOSTOVIĆ 14, 10340 VRBOVEC 2. MJESTO PIETREN: Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG 3. MJESTO DUROK: Uzgajatelj: MLADEN ČIZMEŠINKIN, MEDVEDIČKA 139, 48355 NOVO VIRJE Redoslijed nagranenih grla, nerastovi pasmine njemački i švedski landras; 1. MJESTO Uzgajatelj: MLADEN FORJAN, LAMINAC 2, 43246 ŠTEFANJE 2. MJESTO Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG 3. MJESTO Uzgajatelj: MILKA ČUIĆ, PRGOMELJE 56, 43252 PRGOMELJE Redoslijed nagranenih grla, kolekcija nazimica njemački landras; 1. MJESTO Uzgajatelj: VALENTIN RUMEK, BANA J. JELAČIĆA 93a, 48323 HLEBINE 2.MJESTO Uzgajatelj: MLADEN FORJAN, LAMINAC 2, 43246 ŠTEFANJE 3.MJESTO Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG Antrfile: Naslov = Ovce i koze OVČARSTVO (HRVATSKE IZVORNE PASMINE) Muška rasplodna grla Prvo mjesto: grlo životnog broja 711345084 kataloškog broja: 293. Uzgajivač GRADIMIR DORIĆ Drugo mjesto: grlo životnog broja 920198822 kataloškog broja: 317. Uzgajivač MILAN DRAKULIĆ Treće mjesto: grlo životnog broja 710870280 kataloškog broja: 329. Uzgajivač MAURO HRELJA Ženska rasplodna grla Prvo mjesto: Kolekcija LIČKA PRAMENKA kataloškog broja (od-do): 312.-316. Uzgajivač BOŠKO KRGA Drugo mjesto: Kolekcija RAPSKA OVCA kataloškog broja (od-do): 336-340. Uzgajivač ANTUN JUREŠA Treće mjesto: Kolekcija DUBROVAČKA RUDA kataloškog broja (od-do): 342.-346. Uzgajivač JOSIP ANTUNOVIĆ OVČARSTVO (INOZEMNE PASMINE – HRVATSKI UZGOJ) Muška rasplodna grla Prvo mjesto: grlo životnog broja 820179598 kataloškog broja: 191. Uzgajivač RODOLJUB DŽAKULA Drugo mjesto: grlo životnog broja 820104721 kataloškog broja: 264. Uzgajivač OPG PREPELEC BOTKOVIĆ Treće mjesto: grlo životnog broja 211239744 kataloškog broja: 258. Uzgajivač ZLATA STANČEC Ženska rasplodna grla Prvo mjesto: Kolekcija SUFFOLK kataloškog broja (od-do): 229.-233. Uzgajivač MARIJANA REPUSTIĆ Drugo mjesto: kolekcija TRAVNIČKA PRAMENKA kataloškog broja (od-do): 270.-274. Uzgajivač IVO PRANJEŠ Treće mjesto: Kolekcija SOLČAVSKO JEZERSKA kataloškog broja (od-do): 211.-215. Uzgajivač JADRANKA OŽEG ŠAMPIONSKO GRLO U KATEGORIJI HRVATSKE IZVORNE PASMINE grlo životnog broja 920175045 kataloškog broja: 281. Uzgajivač PG SEKULIĆ ŠAMPIONSKO GRLO U KATEGORIJI INOZEMENE PASMINE - HRVATSKI UZGOJ grlo životnog broja 420172095 kataloškog broja: 203. Uzgajivač MATO ADŽIJEVIĆ KOZARSTVO Muška rasplodna grla Prvo mjesto: grlo životnog broja 130088778 kataloškog broja: 382. Uzgajivač STJEPAN KOVAČEK Drugo mjesto: grlo životnog broja 820025161 kataloškog broja: 353. Uzgajivač ILAR PASKOJEVIĆ Treće mjesto: grlo životnog broja 720026852 kataloškog broja: 370. Uzgajivač TUNA JAKOVIĆ Ženska rasplodna grla Prvo mjesto: Kolekcija ALPINA kataloškog broja (od-do): 383.-387. Uzgajivač STJEPAN KOVAČEK Drugo mjesto: kolekcija BURSKA kataloškog broja (od-do): 360.-364. Uzgajivač VISOKO GOSPODARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA Treće mjesto: kolekcija ALPINA kataloškog broja (od-do): 389.-393. Uzgajivač MLADEN ŠTEFANEK ŠAMPIONSKO GRLO grlo životnog broja 630087636 kataloškog broja: 388. Uzgajivač MLADEN ŠTEFANEK Antrfile: Naslov = Peradari PERAD (HRVATSKE IZVORNE PASMINE – ZAGORSKI PURAN) Brončani tip zagorskog purana Prvo mjesto: Uzgajivač:BORIS VRHOVSI Drugo mjesto:Uzgajivač: IVAN VIDIČEK Treće mjesto:Uzgajivač: ZLATKO ISTER Crni tip zagorskog purana Prvo mjesto:Uzgajivač: BARICA HUSNJAK Drugo mjesto:Uzgajivač: IVAN ŠČURIC Treće mjesto:Uzgajivač: BOŽENA RUK Sivi tip zagorskog purana Prvo mjesto:Uzgajivač: IVAN SMOLJANEC Drugo mjesto: MILKA KLEKAR Treće mjesto:Uzgajivač: EKO PURICA d.o.o. Svijetli tip zagorskog purana Prvo mjesto:Uzgajivač: EKO PURICA d.o.o. Drugo mjesto:Uzgajivač:MARIO ROŽIĆ Treće mjesto:Uzgajivač: ZLATKO ISTER |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Slavonsko srijemsko podolsko govedo na baranjskim pašnjacima
|
NADNASLOV = STADO SLAVONSKO SRIJEMSKOG PODOLCA U MIRNOJ JESENSKOJ ISPAŠI U KOPAČKOM RITU NASLOV = Tihi i mirni čuvari genetike PODNAS = Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica. Ulazak u Kopački rit sa sjeverne strane prvo nas upoznaje sa ekstenzivnim stočarstvom. Jesen i blato okupani jesenskim zrakama sunca doslovce su čuvale idilu. Mirne i tihe velike životinje šeću pašnjakom. I svojim lijepim okicama gledaju one koji stanu uz lokalnu cestu ne bi li ih pogledali. Tako su mirne da se jednostavno pitate nisu li to skulpture. No, poneki trzaj uhicama daje jasno do znanja da ove ponosne kravice na gazdinstvu Belja jednostavno sanjaju prošlost i čuvaju genetiku. Slavonsko - srijemski podolac kao i šire gledajući podolska goveda spadaju u skupinu dugorožnih goveda - Bos taurus te predstavljaju domesticirani oblik izvornog Bos primigenius. Podolsko govedo potječe iz Podolije i Volhinije, odnosno iz stepskih područja Rusije i Ukrajine. Iz tih krajeva ova je pasmina migrirala do srednje i južne Europe i Balkana. Smatra se da je podolsko govedo došlo do hrvatskih prostora u vrijeme velike seobe naroda. Kroz stoljeća, u različitim životnim uvjetima oblikovali su se različiti varijeteti podolskog goveda. U Mađarskoj se uzgaja mađarsko - stepsko govedo, u Rumunjskoj moldavsko i erdeljsko govedo, a u Bugarskoj sivo istarsko govedo. Još početkom XX. stoljeća slavonsko - srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice gdje je činilo oko 90% od ukupnog broja goveda. mednas = Otporno i izdržljivo govedo Slavonsko - srijemski podolac je kasnozrelo, vrlo otporno i izdržljivo govedo, čvrstog kostura, "suhih" izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Visina krava je oko 130cm, a bikova oko 140cm. Boja slavonsko - srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te veći tamni kolutovi oko očiju. Gubica, sluznica očiju i papci su tamno pigmentirani (crni). Vime je općenito maleno. Rogovi su glavna značajka ove pasmine, izrazite su duljine, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu, te velikim rasponom između vrhova (oblik lire). Drugi tip su rogova rogovi postavljeni više okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Ova goveda su živahna, no u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna. mednas = Veći dio godine na ispaši Nekada se ova pasmina goveda uzgajala uglavnom zbog korisnog rada i proizvodnje, te cijenjenog goveđeg mesa. Proizvodnja mlijeka je oko 800 do 1000 litara u laktaciji. Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica. MEDNAS = Genetski resurs Danas ovu pasminu možemo promatrati kao važan genetski resurs, a također je potrebno istaknuti ekološku i gospodarsku vrijednost na primjer u proizvodnji specifičnih proizvoda. Država je osigurala novčana sredstva koja se koriste za isplatu novčanih poticaja uzgajateljima, čime se znatno doprinijelo zaštiti i očuvanju ove pasmine goveda. Na području molekularno genetskih analiza, polimorfa proteina krvi i mlijeka kao izraza frekvencije genotipova u populacijama tijekom proteklih dvadesetak godina učinjen je niz istraživanja. Pregledom objavljenih radova i informacija u informacijskom sustavu FAO-a DADIS, koji značajno olakšava uvid u pojedine pasmine i načine zaštite, mogu se dobiti detaljnije informacije iz tog područja. Prema službenim podacima HPA-a u objavljenim u godišnjem izvješću za 2010. godinu evidentirano je 14 bikova, 147 krava i 86 grla ženskog podmlatka od kojih su 54 grla do godinu dana a 32 grla preko godine dana starosti,a sve u vlasništvu 17 uzgajivača. Efektivna veličina populacije iznosi 51,01, i obzirom na efektivnu veličinu populacije ova pasmina svrstana je u kategoriju I – visoko ugrožena. U Osijeku je 13. studenog 2008. godine osnovana je „Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca“ sa sjedištem u Slavonskom Brodu, a 29. prosinca 2008. godine registrirano kao uzgojno udruženje u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Zaštita biološke raznolikosti razumijeva također evidentiranje i očuvanje zavičajnih sorti kultiviranih biljaka i pasmina udomaćenih životinja. Ove su sorte i pasmine prilagođene lokalnome podneblju, otpornije na bolesti i često vrlo dobro uklopljene u okolnu prirodu i krajolik. Njihova raznolikost predstavlja genetski spremnik koji uvijek može poslužiti za poboljšanje svojstava uzgajanih vrsta. Osim toga, oni predstavljaju i značajnu nacionalnu kulturnu baštinu, jer je u njihov uzgoj uložen trud i znanje brojnih naraštaja, u kombinaciji s uvjetima života i podneblja. Gdje danas još ima Podolca? Privatni uzgajač u Strizivojni ima više od deset grla, drugi privatni uzgajač iz Perkovaca ima također više od deset grla, a u Slavonskom Kobašu treći ima 6 goveda ove zaboravljene pasmine. Šest krava nalazi se u Kopačkom ritu. BED je u posjedu 3o ženskih grla slavonsko-srijemskog podolca i bika a 6 krava iste pasmine nalaze se u vlasništvu Braniteljske zadruge Eko-Gajna. U centru za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske ima oko 30 krava. Najveći broj grla ima ustanova Park prirode Lonjsko polje a to je negdje 60 grla. Svrha dosadašnje zaštite Slavonsko srijemskog podolca je očuvanje vrijednog animalnog genetskog resursa (AnGR). Slavonsko srijemski podolac je u sebi tijekom stoljeća agregatno prikupio genetske zapise oblikovane utjecajem klime, tla, skromne ishrane, otpornosti na bolesti. Stečena adaptabilnost je ovoj pasmini osigurala tisućljetno preživljavanje u zadanom okruženju. Nestankom ove pasmine nepovratno bi se umanjila biološka raznolikost unutar vrste (goveda). Ovime bi bila učinjena nenadoknadiva šteta podneblju budući da je varijabilnost gena preduvjet opstanka i selekcijskog napretka. Slavonsko srijemski podolac je i dio kulturološkog naslijeđa, živi spomenik minulih vremena. Kao takav je vezan za podneblje i čini ga plemenitijim i prepoznatljivim. Uzgoj slavonskog podolskog goveda treba se provoditi u čistoj liniji sa izborom kvalitetnih jedinki i njihovim multipliciranjem od dobrih recesivnih osobina pretvoriti u dominantne i time poboljšati rasu. Koristeći važne osobine slavonsko podolskog goveda kao što je lako teljenje bez pomoći čovjeka , preživljavanje u skromnim hranidbenim uvjetima kao i nepotrebni objekti jer ove životinje preživljavaju u teškim uvjetima vrućine kao i teškim zimskim uvjetima čime se omogućuju uzgoj u sustavu krava tele bez većih rizika. Križanjem i unakrsnim križanjem sa mesnatim pasminama osiguravaju se najmanje dvije kvalitete ,eko proizvod i isplativa proizvodnja mesa. Inače za ženska grla se dobija godišnji poticaj od 2.000,00 po grlu, a za krave po telenju 5.000,00 kn. |
- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
U posjeti Zlatanu Plenkoviću u Svetoj Nedjelji na Hvaru
|
fotografije pogledati na fotogalerija Nadnas = HVARSKA OBITELJI PLENKOVIĆ NEUMORNO ŠIRI SVOJE VINOGRADE I PROŠIRUJE TRŽIŠTA Naslov = Suncem okupani vinogradi Svete Nedjelje PODNAS = Svaki misli da je skupo dok ne dođe i vidi gdje su ti vinogradi, komentira cijene vina s južnih padina Hvara naš domaćin. Sa njegovim sinom smo se popeli na vinograde iznad Sv. Nedjelju. Tu čovjek stvarno teško može i stajati, a kamoli raditi. Išli smo terenskim vozilom, ali u datim trenucima mislio sam da ćemo se strmoglaviti niz padine. To su loze koje se obrađuju samo ručno i na velikim padinama pod teškim uvjetima Jematva je počela. A nas put vodi ponovno kod Zlatana. U Svetu nedjelju. Put nas obavezno od Jelse do Svete Nedjelje vodi kroz jedinstveni tunel na svijetu. Naime, nebetoniranih svodova, uzak. U njemu se ne mogu mimoići dva auta. Tu ne može ni veći kamion proći. Ne samo veći, nego i kad je kombi malo viši naiđe se na problem. Uostalom, to je jedna prilično jaka granica koja odvaja jedno vinogradarstvo od drugog. Ono ekološko i s južnih padina otoka Hvara, od onog konvencionalnog i iz središta otoka. Svako ima svoju prednost, ali ipak ono s padina prema Svetoj Nedjelji, Zavali, Ivan Dolcu, Bojanić Badu su ipak nešto jedinstveno. Nevjerojatna količina vjetra i sunca sa zemljom kakva je tamo daje uspjeh. A vlage nema, nema ni bolesti. Upravo to sunce i vjetar to učine na takav način da nema potrebe ni za zaštitom, priča nam Zlatan Plenković u svom restoranu u maloj lučici u Svetoj Nedjelji. Svi su čuli za to malo mjesto isključivo po Plenkoviću, po mnogima vodećem hrvatskom vinaru. Ali, doslovce je riječ o selu vinogradara i turističkih djelatnika. I upravo je i to dobitna kombinacija za turistički uspjeh. Vino i more. A vino čuva pod morem, sazrijeva i odležava duboko u kamenu. Na lokalitetima Sveta Nedjelja i Zavala, modernim pristupom, ali i uz uvažavanje tradicije, rađaju se vina obitelji Plenković, Područje Svete Nedjelje carstvo je plavca malog, iznimne južnodalmatinske autohtone crne sorte grožđa, što daje tamnocrveno, gusto, snažno vino s naglašenom individualnosti. Zavala je pak sjajna oaza bijelih sorti grožđa, poput pošipa, bogdanuše, palaruše, mekije, parča i muškata. - Marina je otvorena još 2002.godina. Osam godina smo se mučili dobiti studiju utjecaja na okoliš. Još nemam pravomoćnu dozvolu, ali sad čekamo papire. Marina je smišljena kao zaštita od mora za brodove naših kooperanata. I od ove godine smo otvorili podrum. Bilo je teško održavati podrum. Preko ovoga svega što vidite su zimi valovi prebacivali. Ovim novim molom smo sve te probleme riješili. To je jedini podrum u svijetu koji je ispod mora, priča nam Zlatan Plenković sjedeći s nama u hladovini iznad podruma. No, već duže vremena obitelj Plenković ima vinograde i na drugim dijelovima naše obale. Veliki vinogradi su na područjima Makarske i Šibenika. Sinovi vode proizvodnju kod Šibenika. Na području iznad Makarske još je ostalo za posaditi pet ili šest hektara. Za sada je pod lozom plenkovićevih 60 hektara. Sinovi u šibenskom području vode 50-tak hektara vinograda. Pretežito je i na tim lokacijama Plavac mali. Čak nekih 60 posto. Sade dosta i sortu crljenak koje ga u Makarskoj ima na devet hektara, dok je kod Šibenika nasađeno nekih 15 posto. Prema riječima Zlatana dobar je i za mješanje, ali ga oni od 2007.godine imaju čistoga i također, kao i plavac, sazrijeva u drvenim bačvama. - Svaki misli da je skupo dok ne dođe i vidi gdje su ti vinogradi, komentira cijene vina s južnih padina Hvara naš domaćin. Sa njegovim sinom smo se popeli na vinograde iznad Sv. Nedjelju. Tu čovjek stvarno teško može i stajati, a kamoli raditi. Išli smo terenskim vozilom, ali u datim trenucima mislio sam da ćemo se strmoglaviti niz padine. To su loze koje se obrađuju samo ručno i na velikim padinama pod teškim uvjetima. Tu nema prskanja, gnojenja, sve je prirodno i ekološki čisto. I tu po trsu bude pola kilograma grožđa. I onda je normalno da ne može biti jeftina sirovina. Nećemo spuštati cijenu grožđa ako ne budemo morali spuštati cijenu vina. Prodajemo jako dobro i dalje širimo proizvodnju. Svake godine širimo proizvodnju i do 30 posto. Neka tržišta smo jedva održavali jel nismo imali dovoljno vina kolika je potražnja bila, ističe Zlatan čija se vina prodaju i u Americi. Suša na Hvaru je uvijek. Ali ove je godina bila ipak malo jača. I možda je urod malo manji, ali kvaliteta je odlična. Šećer kod njih, u tim vinogradima, nije nikada u pitanju. Plenkovići odrede trenutak branja kada su šećeri najbolji, a to isto rade i kod svojih kooperanata. - Možemo ići i preko 16 alkohola ako treba. Ako je potrebno i stanemo s berbom i nastavimo kada nam odgovara, ističe naš domaćin. Osvrnuo se i na navodnjavanje. On navodnjava u Makarskoj i Šibeniku. No, u Svetoj Nedjelji ne navodnjavaju vinograde. U mladim vinogradima je poželjno dodavati vodu, ali poslije ne. U biti tko hoće može ako može to kontrolirano raditi zbog kvalitete, ali u ovom području to ne bi bila tako isplativa investicija. - No, pravilo je i da 40 dana prije berbe se ne zalijeva. Dobro je da u to vrijeme ni kiša ne pada. Navodnjavati se može dok zrno raste. Čim počne šarati više se ne smije dodavati voda. Kod nas šara u srpnju. Nešto pokusno imamo caberneta i merlota i on ranije crna. U sedmom i osmom mjesecu nitko ne ulazi u vinograde. Mi imamo puno sorata koje idu ranije. Pošip i Crljenak, primjericu idu ranije, tako da u firmi imamo berbu preko dva i pol mjeseca. Neke parcele, za prošek, beremo čak i u studenom. Dalmatinska bijela vina nisu značila ništa na tržištu dok nije došla nova tehnologija. U dekanteru je Pošip dobio srebro. To je teško osvojiti. Kada takvu nagradu na dekanteru dobijete za bijelo vino onda se stvarno dobro osjećate. I danas moramo priznati kako se bijela vina na Hvaru i u Makarskoj jako dobro pokazuju. Dekanter je najprestižnija ocjena vina u svijetu. I mi smo dobili zlata za crna vina. No ova srebra za bijela strašno puno znače. Nismo se do sada puno bavili bijelim vinima. Pošipa imamo u Makarskoj kao što sam rekao, ali i u Zavali 5,5 hektara. Zavala je dobra za bijela vina. Na južnim padinama Hvara, odnosno tim predjelima ne gnoje se vinogradi. Malo s ekološkim gnojivom. Tu su padine i do preko 50 posto. Sve visi prema suncu. To je kameno tlo. Kroz njega voda brzo izlazi. To je jedinstven slučaj u svijetu. - To malo tko od vinara vjeruje. Pa kada dođu iz Francuske, Kalifornije i tih zemalja sve su u čudu. Sumnjaju u to. Definitivno u sv.Nedjelji nema potrebe za špricanjem. Idemo jedan do dva puta sa suhim sumporom. Vina radimo s prirodnim kvascima i kao kuća smo poznati što je malo više rizika i nečistoće u našim vinima i to ljudi znaju cijeniti. Isto tako i na drugu stranu otoka uglavnom je Pošip, ali ima nešto i Maraštine te Bogdanjuše. To posebno prerađujemo i bude vino fino, bijelo i ugodno vino. U ovoj, danas ipak velikoj vinskoj kući i vinariji, imaju 57 zaposlenih na otoku, a uz to sezonski zaposle od svibnja do rujna još nekoliko ljudi. Imaju u Šibeniku 20 stalno uposlenih. Tu je još i 80 familija od kojih uzimaju grožđemo. I oni žive dijelom od njihova zajedničkog rada. Na području Svete nedjelje od mehanizacije ne radi gotovo ništa. Tu je kramp i gotovo. Posjeduju inače svu mašineriju koja je potrebna za preradu kamena u plodno tlo i izgradnju puteva po vinogradima. U Makarskoj su bili tereni na kojima su bili borovi. - Imamo dva buldožera, nekoliko bagera, četiri velika traktora od 200 do 300 konjskih snaga. Jedan je Fendt, a drugo su New Hollandi. Tri su New hollanda od 215 ks, i jedan od 300 ks. Imamo sadilicu i talijanske jahače koja reže i ide preko vinograda, a imamo mašinu za branje. Imamo tri polovne i jednu novu. Imamo i beračicu i dvije prskalice za Makarsku i Šibenik. Ni tamo ne treba mnogo prskati. Imamo i tri četiri gusjeničara koji mogu ići i na velikim padinama jedni su marke New Holland a druge Same. No, i to je sve u vinogradima na kopnu. Na Hvaru ne ide niš. U jednom dijelu može se koristiti mali kultivator, ali samo u nekim djelovima. Ovi gusjeničari samo kultiviraju zemlju, a u Zavali se može prskati i sumpor. Samo mi smo napravili preko 25 kilometara cesta i približili tako vinograde. - Naša sva crna vina idu u drvo, imamo preko tisuću drvenih bačava, a imamo i 8 vagona velikih drvenih bačava i vinifikatora. Sada radimo novu seriju drvenih bačava. Pripremamo 200 malih bačava i dva vinifikatora, te osam njih od pet tisuća litara. Antfile: Zlatan Plenković i njegova obitelj intenzivnim vinogradarstvom i vinarstvom počeli su se baviti 1985. godine, da bi 1989. godine prodali prvu bocu vina, a danas su proizvodnju već proširili na 400.000 butelja vina godišnje, spravljenog isključivo od grožđa s južne strane otoka Hvara, s njihovih, i vinograda kooperanata. Dobili su certifikat ekološki čistog proizvoda od Bioinspekta iz San Galena, čime su njihova vina postala i prva takva hrvatska vina. Cijela obitelj Plenković vezana je uz vino i turizam. Stariji sin Plenkovićevih završio je srednju poljoprivrednu školu i studira Agronomiju u Zagrebu, a kćerka je završila ekonomski fakultet, dok mlađi sin također studira ekonomiju. Sinovi su se uhvatili i u koštac s podizanjem vinograda na prostoru Primoštena. AUTOR: Damir RUKOVANJSKI |
- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.10.2011., srijeda
Nemoj mene farbati
|
Nadnas = IZMEĐ MEĐE NASLOV = Nemoj mene farbati Podnas = Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga Autor: glavni urednik, Damir Rukovanjski, mag.ing.agr. Ne može kod nas da nešto ne štima. I to tamo gdje se nitko nebi nadao. Odjednom u vrijeme sjetve nema sjemena ječma ni za lijek. Nema pa nema. Na kraju ispalo da nema ni tritikalea. Netko će reći, pa nemojte sijati to. No, ima stočara kojima je upravo ječam i tritikale važna komponenta u smjesama. I u sve kalkulacije, ali i kvaliteta koju postižu u proizvodnji hrane za svoje svinje, ugrađen je ječam proizveden na njihovim poljima i sušen u njihovim kapacitetima, gdje je i skladišten. I vidi vraga. Prođe i idealno vrijeme za sjetvu a ječma nema. No, i tu treba veza. Pa na kraju pronađu ječam, ali malo kasnije. Proizvođači su naviknuti da imaju problema, ali nikako ovako na mjestima gdje to očekuju. Papirologija i administracija je inače redoviti problem. Jedan bračni par otkaz je u svojim tvrtkama dao još prije dvije godine i od onda su u akciji podizanja novog, suvremenog svinjca. Dvije godine treba jesti, grijati se, udisati zrak. Papir na papir. I dok se nama vrijeme činilo da je proletilo, ipak nas je dotična gospođa podsjetila da je naš prvi kontakt bio još prije dvije godine i da samo ona i suprug znaju kako žive, i kako su živjeli sve to vrijeme. I objekat je tu. Ide oprema, pa dok dođu svinje, odnosno nazimice. A onda dok se počnu prasiti, pa dok prve prasce plasiraju i naplate. Još godina treba. Pa tko voli nek izvoli. Tu je i dvije godine počeka s otplatom. Ajde barem to. Međutim, neka netko kaže da nismo u pravu. Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga. Ajde što će nas oderati banke, ali i vlastita administracija. Jedan naš vrhunski svinjogojac podizao je farmu po uzoru na sve one što ih danas imamo po Austriji, Njemačkoj i Danskoj. No, onda su mu oni koji te papire kontroliraju to vratili jer im nešto nije bilo jasno. Zašto na farmi u elaboratu piše da treba hladnjak. I te dileje o kojima ovisi sudbina cijele jedne obitelji ne razumiju da frižider na farmi nije za držanje piva, već radi opreme i čuvanja sjemena. Ili tko me ne razumije sperme nerastova. No, vratili su čovjeku cijeli elaborati nazad. Onda je on nazvao telefonom i pojasnio, pa to i napisao i poslao elaborat nazad. Onda su opet mu vratili i rekli da za kupnju opreme u prostoriji za radnika i veterinara mora točno napisati dimenzije ormara, koje je marke i ponudu za kupnju takvog ormara. I onda je on uzeo metar i izmjerio sve to i napisao im. I onda čekao. Pa je na kraju sjeo u automobil i dok im mamu, maminu, nije u oči sve istresao nije im bilo jasno da čovjeka ne zajebavaju. I kada je sve bilo gotovo iz HBOR je došla specijalna komisija. Došlo je njih desetak strašnih stručnjaka. Cijeli dan su se muvali po farmi. No, postavljali su takva pitanja koja su jasno dala do znanja da se dotična komisija, čije je mišljenje zadnje, u svinjogojstvo razumije kao u lanjski snijeg, te kao slon u ronjenje u moru. I ne stide se čak i pitati gluposti. I zamislite kakav je to osjećaj kada čekate od takvih zeleno svijetlo za početak posla. I prošlo je to. Farma danas postoji. Međutim, taj isti elaborat je htio koristiti i za drugu svoju farmu pored njega. I zamislite, taj projekat je odbačen samo pola godine nakon izgradnje ove. Sada da me vidite pitali bi me da li je čovjek prolupao. Nije. Pa naš seljak je naučio na sve to. A onda kada se on pokuša u toj šumi budalaština pokuša snaći još će mu netko reći da je nešto smuljao. Pa tjeraju nas da smuljamo. Pa moraš makar izmisliti dimenzije ormara. Kada prođe projekat i dobiješ novce za konačnu realizaciju dođeš u salon namještaja po svoje ormare koje si mjerio. I tamo više nema toga ormara visine od 70 cm, već samo onaj od 80 i tip koji ne odgovara prvoj ponudi rađenoj prije dvije godine. I već si napravio prekrašaj i voljenu majčicu zemlju pokušao prevariti. Mednas = Neki novi ljudi Imamo i jednu novu pojavu na našem poljoprivrednom nebu. Jedni su otišli, drugih nema, negdje se pojave novi. Očito je recesija mnoge rasturila. I to se nažalost radi o velikima koji su činili i značili nešto. Saga o Đakovštini je svima jasna. No, mnoge više nismo vidjeli na sajmu u Bjelovaru. Nema više StepCO-a iz Velike Gorice. Nestao Stepanić, pa ipak uskrsnuo kod prodavača Massey Fergusona. Otamo je opet negdje u plinski posao otišao Zoran Miškulin. Taj je čovjek bio alfa i omega Masseya u Hrvatskoj od same njegove pojave. Njegov je stav bio važeći za sve. Kada taj rođeni trgovac nije uspio nešto mnogo s Masseyom sumnjamo da će moći i već spomenuti Stepanić. Možda nešto ne štima ni sa samim brandovima kao što su Case, Steyr, Landini, McCormick. Mogli su ti proizvođači ovdje na naše tržište dovesti i japanskog menađera da im prodaje njihove marke traktora. On bi sirotan poludio. Izvršio bi hara kiri. Siromašak bi se vjerojatno ubio. Što možeš sam napraviti. Pa godinama, i godinama na nekom području treba ulagati u promociju, reklamu, kvalitetne stavove i stvaranje javnog mnijenja. Kakav je sad posao pred novim zastupnicima Case i Masseya. Crnački. Ubitačan posao. Ni ne znaju što ih čeka. A ako proizvođači tih mašina ne misle uložiti bar pet puta više sredstava u ovo tržište, nikakav zastupnik ni stručnjak za prodaju mehanizacije neće pomoći. Agronom d.o.o. iz Požege dobio je bez sumnje dobar brand. Case i Steyr. No, tu su ulaganja u servise, ljude, preuzeo je dobar dio kadra iz StepCO-a, ali i iz Novocommerca i Laterana. Da li će se to vratiti. I da prodaja ovih strojeva poraste i 300 posto, teško da se tu može naći računica. A posebno ako te velike korporacije koje u svojim redovima imaju doktore znanosti iz područja promocije, marketina, sociologije, obrade tržišta ne ubrizgaju živu lovu rezultat će biti nikakav. Jedan je rekao da je to tržište. Pa nije to samo tako. Kakva je to reklama za jedan Claas ove sve godine što je prošlo s Eibl&Wondrakom, sudovima, sporovima, promjenama kadra, rotiranja ljudi, ne povjerenja od strane naših seljaka. Marka kombajna Claas je neupitna. Ali kome se sada obratiti u slučaju kvara. Još ako je garancija u roku. Opet se javljati u Austriju. Pa malo sutra. Tko će biti hrabar ove godine kupiti kombajn od njih. Ići iz Osijeka u Nedelišće. Glupost. To našeg čovjeka ne ferma dva posto. Sociologiju, narav i običaje naših ljudi treba znati. Kod našeg čovjeka treba doći njemu na noge, u dvorište, u seosku gostionicu, ući u kuhinju i popiti rakijicu, te vruću crnu kavu. Onu tursku. Sa socom na dnu šalice. I onda te procjeni i gazda, i žena, i njegova mama stara. I možeš tek tada razmišljati nešto mu prodati. On svoju kunu pet puta okrene u glavi prije li ju nekome da.I u startu misli kako je moguće da ćeš ga prevariti. A kako to nisu znali u dosadašnjem prodajnom predstavniku tako su i prošli kako su prošli. Povjerenje je velika stvar. Kako primjerice nekoga nagovoriti da više ne uzima zaštitna sredstava od jednog Bayera, Basf, ili Singente, već da ih uzme od jednog AM Agro iz grupe Agrimatco. Riječ je o jednoj arapskoj tvrtki. Mijenjaju direktore, mijenjaju stavove a moraš s njima raditi. Teško se povjerenje stiče. Oni više nemaju novaca ni za pretplatu za novine. Tu režu troškove. Pa ako neka velika tvrtka na tome može rezati troškove, kako može uspjeti na našem tržištu. Teško će se naš seljak odreći robe iz Švicarske, Austrijse ili Njemačke, ili pak tvrtke iz USA. Ako već hoće netko nešto među njima napraviti on mora napraviti deseterostruko veći napor od ovih tvrtki. Ima razloga i zašto je naš seljak nepovjerljiv i kod kupnje auta. Za njega je Švabo, Švabo. Mercedes je ono što on priznaje. Tako tko god u mehanizaciji želi srušiti stare, već etablirane i pouzdane marke, osim rukava mora zasukati i dobrano svoje novčanike. |
- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Siječanj 2021 (1) Svibanj 2013 (1) Veljača 2012 (1) Studeni 2011 (3) Listopad 2011 (7) Svibanj 2011 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vijesti s agroklub.com
Sajmovi & događanja na AgroKlub.com. Časopis EU AGRO INFO na facebooku Časopis Agrotehnika na facebooku Naslov = Najuspješnija Bučijada do sada! U Ivanić-Gradu je održana 7. Bučijada koju je organizirala Udruga proizvođača bučinog ulja Hrvatske, a koja je okupila desetak eminentnih hrvatskih stručnjaka na tom području. Plod te Konferencije koja je po prvi puta na jednom mjestu okupila čak 15 proizvođača bučinog ulja iz cijele zemlje je i Deklaracija kojom uljari od Vlade i nadležnih institucija traže adekvatne zakonodavne i regulativne mjere koje bi doprinijele razvoju poljoprivrednih gospodarstava koja uzgajaju buče i dovele do zaštite regionalnog bučinog ulja, dobivanja oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla, oznaka tradicionalnog ugleda poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda i sl. Ivan Grbić, predsjednik Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske istaknuo je kako izvoz ulja u Hrvatskoj ima realnu šansu kako zbog toga što EU nema propisane kvote za izvoz buča, bučinog ulja tako i zbog toga što kvaliteta buče, bučinog ulja i koštica u Hrvatskoj je daleko bolja od Austrijskih jer Hrvatska ima kvalitetnije tlo i više sunčani dana što pogoduje proizvodnji. Auotr: M.D.P. Slika: 34e-mozaik bučijada.jpg ......................... NASLOV = Slabiji urod maslina Ovogodišnji urod maslina bit će manji od prosjeka, a glavni razlozi su ekstremna suša, napadi štetnika te proljetno promrzavanje maslina. No najviše je štete prouzročila suša, jer maslina u takvim uvjetima povlači vodu iz plodova koji se zatim smežuraju i na kraju otpadnu. Ipak, stanje u Hrvatskoj nije bilo svugdje jednako loše jer su u nekim područjima bolji tereni i kvalitetnija zemlja te postoji navodnjvanje. Slika: 34e-mozaik maslina.jpg ................................ Naslov = Milat – dosta ulja se uvozi Vinko Milat, savjetnik ministra poljoprivrede za područje maslinarstva i vinogradarstva te autor nedavno predstavljene knjige »Maslina i maslinovo ulje«, kaže da je u Hrvatskoj više od šest milijuna stabala masline na oko 20.000 hektara. Vinogradi su, usporedbe radi, zastupljeni na oko 15.000 hektara. Godišnje se po stablu u Hrvatskoj proizvede prosječno 10 kilograma ploda maslina tako da se dobije oko sedam milijuna litara ulja. Prema toj računici, uveze se još oko milijun litara jer se godišnje u Hrvatskoj potroši između šest i osam milijuna litara ulja ili oko dvije litre po osobi. No, to je znatno ispod prosjeka u EU koji iznosi četiri i pet litara, ističe Milat, s tim da se u Grčkoj i Španjolskoj troši i više od 10 litara po stanovniku, a te su zemlje i veliki proizvođači. Dio proizvedenog ulja u Hrvatskoj se prodaje legalno, dio se troši za osobne potrebe, a dio se prodaje na pragu, na što svatko tko je proizvođač ima pravo. Oko 50.000 proizvođača u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima potroši oko 40 litara ulja godišnje za svoje potrebe, ili ukupno dva milijuna litara. »Nemamo dovoljno ulja za svoje potrebe i dosta uvozimo. Želimo da se površine pod maslinama još povećaju kako bismo imali dovoljno svog ulja«, objašnjava Milat. Zalihe ulja ove su godine prilično male pa je cijena tijekom godine bila u rasponu od 80 do 100 kuna za litru u Istri, u šibenskom i zadarskom kraju od 60 do 80 kuna, a južnije u Dalmaciji od 50 do 60 kuna. 34e-mozaik maslina ulje.jpg ........................................... Naslov = Farmers Weekly – testiranje raspodjeljivača gnojiva Ove godine časopis Farmers Weekly obavio je testiranje raspodjeljivača gnojiva. Testiranje je provedeno u nezavisnom laboratoriju kojeg su prihvatili svi proizvođaći. U prilogu donosimo rezultate ispitivanja kojima se tvrtka Bogballe može ponovno pohvaliti. Rezultati testiranja pokazali su da Bogballe ima najveću preciznost raspodjeljivanja čak i bez dodatnog podešavanja. Koeficijent varijacije za vrijeme testiranja pokazao je zavidno nisku vrijednost od 3,7% dok je koeficijent varijacije za rad na uvratinama također pokazao najnižu vrijednost od CT 16,6%. Kompletne rezultate pogledajte u prilogu na www.findri.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||